Kasnimo s pričom o tome kako smo se proveli na domaćem terenu, jer smo si nakon Porcijunkulova uzeli duži odmor. Zaslužili smo.

Međimurski langoš s kiselim vrhnjem – začepljenje krvnih žila u nekoliko zalogaja

Od 28. srpnja do 2. kolovoza je Čakovec doživio gradsku gužvu kakvu ne doživljava ostatak godine, a i redove za langoš kakve inače ne doživljava. Porcijunkulovo je najveće proštenje u Međimurju (za definiciju proštenja najbolje konzultirajmo enciklopediju) i za očekivati je da se nađe ponešto za svakoga, a k tome se vidi svega i svačega. Osim velikih imena zabavne i pop/rock glazbe koji tradicionalno pune grad svaku od šest večeri, glavna atrakcija je, kao što to i priliči, ugostiteljska ponuda, a među njom odabrano mjesto ima spomenuti langoš. Mi ga jedemo samo jednom godišnje, za vrijeme Porcijunkulova, a s obzirom na redove, čini se da to čini i ostatak Međimurja.

Dugački red za langoš. Moguće zato jer posjeduje čarobna ljekovita svojstva? #pitamozafrenda

Langoš je tradicionalni mađarski specijalitet koji se za dugih stoljeća boravka Mađara u Međimurju i Međimurja u Mađarskoj udomaćio ovdje. Razvučen komad dizanog tijesta peče se u dubokom ulju i maže prilozima od kojih su najpopularniji vrhnje i češnjak. Ima okus onakav kakav i zvuči, masno i tijestasto. Poruka svima koji dolaze – jedite langoš prvi dan dok je ulje u kojemu se peče još svježe ili, ako imate sreće kao mi, jednog od dana kada mijenjaju ulje. Staro ulje ćete prepoznati po mirisu i njega izbjegavajte. Langoš inače nije nikakav problem napraviti kod kuće ili naći u lokalnom fast-foodu, ali svi ga vole jesti baš na Porcijunkulovu. Ozbiljno, ovakve redove za hranu nismo vidjeli niti na InMusicu.

Na jednom od štandova s domaćim proizvodima smo uzeli i turoš. Svježi kravlji sir se miješa s dosta soli i crvene paprike s dodatkom češnjaka, oblikuje u stožaste oblike i suši. Tvrdi sir se lako mrvi i trga pa se može koristiti za suhi gablec ili staviti u salatu. Pravi je domaći međimurski proizvod, iako je s južne strane Drave poznat i kao prgica. Tipično je za Zagorce i Podravce da ne prihvaćaju ništa iz Međimurja, što bi rekao. Inače se turoš (ili prgica) može pronaći na lokalnim tržnicama, a radi ga i Vindija za lokalno tržište.

Jedan makač je dovoljan za prosječno ljudsko biće. Ako naletite na dva, tražite pomoć!

Jedna poslastica koja dolazi s desne strane Drave, ali jeli smo je s ove, je makač ili štrudla od maka. Brašno, šećer, mlijeko i vrhnje čine je kalorijskom bombom, ali je joj je teško odoljeti. Preporučamo je ako želite probati nešto drugo, osim međimurske gibanice, kada dođete u ove krajeve.

Velike vrućine tijekom Porcijunkulova su većinu dana ostavljale grad praznim, što je i nama ostavljalo vremena da se maknemo od našeg štanda i istražimo što drugi nude. Hrana nas je, naravno, najviše zanimala, ali svidjeli su nam se i razni ukrasi i upotrebni predmeti iz domaće radinosti. Naravno, i kupili smo ono što nam se sviđalo. U obitelji Pavelić iz Varaždina ručno se rade figurice, šalice, tanjurići i zdjele  od pečene keramike. Već nam je teško izabrati nešto za kupiti, s obzirom koliko doma imamo njihovih stvari.

Ručno rađene šalice od pečene keramike. Nešto nas tjera da moramo skupiti sve

U torbu smo strpali nekoliko betonskih lavova i Buddha koje radi tvrtka iz Beretinca kraj Varaždina za ukras na našoj terasi, te ručno izrađene drvene modlice za paprenjake s uzorcima cvijeća, voća i leptirića. Jer, te nam stvari uvijek trebaju. Posjet štandovima udruge Sklonište dobrote koja se brine o napuštenim macama i Skloništa za životinja udruge Prijatelji životinja nas je ostavio bogatijima za dvije majice i vjeru da ćemo tako pomoći nekim malenim stvorenjima da prežive.

Porcijunkulovo je naša redovna godišnja destinacija, prilika da vidimo sve naše Međimurce na jednom mjestu, popričamo i podružimo se. Na našem štandu su se zaustavila mnoga nama poznata lica, a svima je to bila i prilika da probaju novitete koje imamo u ponudi. Stoga, vidjet ćemo se i sljedeće godine.

Ivan Palijan