Biofach u njemačkom Nurnbergu, najveći svjetski poslovni sajam ekološki uzgojene hrane sa pratećim sajmom ekološke i prirodne kozmetike Vivaness, se ove godine održavao od 12. do 14. veljače, a rekordnih preko 3700 izlagača sa svih kontinenata je predstavilo nove trendove u uzgoju, proizvodnji i pripremi ekološke hrane i kozmetike.

Četiri dana sajma može biti premalo za obilazak 12 paviljona Velesajma u Nurnbergu koje je zauzeo Biofach i onog jednog u koji se smjestio Vivaness. Premalo, ako želite probati gotovo svaki zalogaj i gutljaj koji se nudi na gotovo svakom štandu Biofacha i informirati se o tome što ste upravo kušali. Vivaness nudi drugu vrstu zamke za osjetila, treba isprobati mirise i osjećaj na koži cijelih linija proizvoda koje nude ozbiljni proizvođači organske i prirodne kozmetike. A onda treba ozbiljno s njima porazgovarati o prednostima pojedinih sastojaka.

Nekoliko globalnih trendova je bilo najavljeno kao tema sajma, a izrazito vidljivi su bili „Vegan 2.0“ i „Region 2.0.“ među hranom, te „Zero Waste Bathroom“ među kozmetikom. Zajednički nazivnik svima bi bio – održiv razvoj, odnosno briga za okoliš. Ta svjesnost življenja, svjesnost da naše svakodnevne odluke imaju utjecaj na planet na kojem živimo promovirana je i na seminarima tijekom sajma, a glavna zvijezda bila dr. Jane Goodall koja ga je svojim izlaganjem otvorila. Bilo je to simbolično, ali i više od toga, jer moto sajma je ove godine bio „Organic delivers!“ („Organsko isporučuje!“, u smislu, dokazano je, op.a.), a dr. Goodall cijeli svoj život dokazuje kako nam se briga za prirodu isplati, kako nam je bliska srcu i kako nam je, zapravo, svima stalo do naše planete, našeg doma u kojem živimo.

Briga za okoliš je preduvjet za naš opstanak

Organski uzgoj hrane nije samo trend, nego je preduvjet za naš opstanak kao vrste. Lokalni uzgoj i potrošnja hrane imaju dodatni pozitivan ekonomski, društveni i ekološki učinak. Mnoge su njemačke regije bile predstavljene sa svojim posebnostima, od organskog uzgoja hrane do lokalnih specijaliteta. Većina je i europskih zemalja imala svoje zajedničke štandove. Oko hrvatskog štanda zaista nismo vidjeli nikada gužvu, vjerojatno zbog prilično skromnog predstavljanja pod pokroviteljstvom Hrvatske gospodarske komore. Nešto viđenog meda, ulja, biljaka, te prepakiranih sirovina iz uvoza je zaista skromno s obzirom na raznolikost i kvalitetu koju imamo. Šteta što naši proizvođači sada ne vide priliku u predstavljanju na najvećem svjetskom sajmu.

Zato se, recimo, Njemačka predstavlja kao apsolutna velesila. Njihovo tržište je stalnom porastu, kupci stalno traže novo i više, a lokalni proizvođači i distributeri im s veseljem zadovoljavaju prohtjeve. Velika je (ali pomalo i već dosadna) i Italija sa svojim beskrajnim redovima organskih maslinovih ulja, sireva i pekarskih proizvoda. Blizu su im i Španjolci čiji plastenici isporučuju robu 12 mjeseci u godini. Zbog njih nije iznenađujuće kako su se najzanimljivijima pokazali Skandinavci. Primjerice, Finci sa svojim varijacijama proizvoda s brezinim sirupom, Danci sa svojim veganskim burgerima od grahorica i povrća ili Šveđani s linijom kozmetike koju kao da su radili marketinški umovi iz Ikee (bazično, organski, intuitivno, ne pitaj previše, kupi i nosi).

Iako smo došli ciljem da provjerimo što se zbiva na Vivanessu, Biofach je već svojom veličinom nudio više (i višak atrakcija). Znamo da smo previše vremena proveli tražeći puteve koje nas vode pored jednog njemačkog štanda s božanskim veganskim sladoledima koje su širokogrudni domaćini dijelili za degustaciju u porcijama za odrasle osobe (2 veeeeeelike kuglice). Velesajam u Nurnbergu ima nekoliko manjih restorana koji su nudili raznovrsne (i vjerujemo ukusne) obroke, ali za njima ozbiljan posjetitelj nije imao potrebe. Nego bi nastavio s degustacijama, sve u svrhu istraživanja tržišta i novih proizvoda.

Budućnost u rukama malih proizvođača

Među kojima moramo izdvojiti još nekoliko koji su nas posebno zainteresirali. Na primjer, bezglutenski stakleni rezanci od batata (narančasti i ljubičasti), slanutka (smeđi) i edamama (zeleni). Novi su na tržištu i još nemaju distribuciju u cijeloj EU. Uz njih, za one kojima su već dosadne pločice od suhog voća i orašastih plodova (evo nas) preporučujemo pločice sa slanutkom i lećom. Ukusnije su, punijeg okusa, a nemaju toliko šećera (iz voća, ali, opet, šećera).

U potrazi za kvalitetnijom soli smo se doma navikli koristiti himalajsku ili crnu sol, koje su bogatije mineralima (ali nemaju jod) od naše morske. Jedna od mogućnosti koja bi nam se uskoro mogla otvoriti u Europi je kamena sol iz američkog Stjenjaka. Golemi planinski lanac koji dijeli pacifičku obalu Amerike od velikih ravnica u njezinom središtu krije među svojim kamenjem sol koja podsjeća na himalajsku. Treba zapamtiti, kada raskopamo i potrošimo Himalaje, bacit ćemo se na njih i uništiti Stjenjak. Ozbiljno, kamena sol ne zvuči kao obnovljivi izvor namirnica, trebamo voljeti svoju morsku sol. Ali u maloj količini pa smo sigurni.

Vesele i primjeri proizvođača iz malenih zemalja koji su se probili i konkurentni su na svjetskom tržištu. Tako jedna firma iz Litve proizvodi biljna mlijeka, gotove juhe, svježe i pasterizirano povrće, brašna i žitarice. Preveliki su za svoje tržište pa svoju priliku nalaze u drugim zemljama.

Lokalni proizvođači sirovina mogu, ako zadovolje zahtjeve velikih tržišta mogu najlakše naći svoje mjesto među velikima. Primjere smo za to vidjeli i na Vivanessu. Afričko mongongo ulje, poznato lokalnom stanovništvu, ali ne toliko poznato u Europi, nudi se kao novo rješenje za svakodnevnu njegu kože. Postoji potencijal da se njegova upotreba proširi, poput poznatijih sirovina iz Afrike – ulja argana, shea maslaca, ulja baobaba i marula ulja, primjerice.

Stvar navike

Svi proizvođači, bez obzira od kuda dolaze i čime se bave, vjeruju u ono što rade. Prirodni i organski proizvodi su bez štetnih posljedica za zdravlje i za okoliš. Naše navike kao potrošača vode i dalje cijelu tu industriju. Mogućnosti su mnoge. Tako da se imamo prilike kroz viđene inovacije riješiti proizvoda koji su štetni za nas i za okoliš. Tako da se nadamo da ćemo vrlo brzo svi koristiti samo vlastite vrećice kada idemo u dućan, da ćemo namirnice umjesto u plastičnu foliju zamatati u papir premazan voskom i koristiti uglavnom menstrualne čašice. To su stvari koje traže najviše promjena navika i odabira, kod ostalog, poput izbora prirodne hrane i kozmetike, to je pitanje samo njihove dostupnosti.

Ovo nije za početak, jer borba za naše živote i našu planetu već traje, svijet joj se sve više priključuje. Imamo se još vremena svi priključiti, a tko to propusti, propustiti će veliki tulum koji nas očekuje na kraju. Ako je suditi po Biofachu i Vivanessu, bit će to tulum pun zdravih, nasmijanih ljudi, koji vole ono što rade, uživaju u plodovima tog rada, te omogućuju i drugima da u njima uživaju. Pogotovo ako su u pitanu veganski sladoledi.

Ivan Palijan, kreativni direktor