Ulje slatkog badema

Bademovo ulje dobivamo iz ploda čije je stablo u cvatu u kasnu zimu i rano proljeće, te uljepšava našu obalu, a pogodno je i za najosjetljiviju kožu.

Badem, Prunus amygdalus L., se poput masline spominje još i u Starom zavjetu, a s njom dijeli i domovinu, potječe najvjerojatnije s Bliskog Istoka. Pronađen je u arheološkim nalazima iz ranog brončanog doba (prije 4000-5000 godina), a i u grobnici egipatskog faraona Tutankamona, koji je vladao i umro u 14. stoljeću prije nove ere. Još je u Antici proširen cijelim Mediteranom, ali i prema južnoj Aziji, sve do Indije. Stari rimski liječnici i autori prvih poznatih djela o prirodnim lijekovima, poput Pedanija Dioskorida i Plinija Starijeg opisuju ljekovita svojstva badema.

Najveći proizvođač badema na svijetu su danas, pak, Sjedinjene Američke Države, gdje se u Kaliforniji proizvede oko 80% svjetske proizvodnje badema. Ostali veći proizvođači su Španjolska (koja je prije 40 godina bila i najveći proizvođač) i Australija.

Kada govorimo o bademovom ulju, zapravo govorimo o ulju slatkog badema, odnosno onog badema kojeg obično i konzumiramo. Gorki badem sadrži puno veću koncentraciju amigdalina, tvari koja je potencijalno otrovna u većim količinama i koja mu daje karakterističan miris. Također, kao što je slučaj i s ostalim uljima razlikujemo hladno prešano (djevičansko) i rafinirano bademovo ulje.